Što se tiče sinoćnjih protesta, u principu nismo vidjeli ništa što nije bilo očekivano.
Izbori u Republici Srpskoj su završeni i rezultati su, bar za sada, takvi kakvi su. Oni će definitivno imati drugo poluvrijeme a da li će imati i drugačiji ishod, ostaje da se vidi.
Za opšte izbore 2022. može se reći da su bili sudbonosni i ukoliko CIK potvrdi preliminarne rezultate, scenario razvoja pojedinih događaja u narednih nekoliko godina kristalno je jasan.
Nedavno javno obraćanje koleginice Jovane Suslovski, koja kao student generacije nije mogla da dobije posao na fakultetu na kojem završila studije jer je iz Republike Srpske, novi je je najviši vrh ledenog brijega u ovoj zemlji po imenu Bosna i Hercegovina.
Kako i zašto je Republika Srpska ostala bez radnika pitanje je koje se gotovo svakodnevno postavlja.
Prethodnih nedjelja, ali i mjeseci, imali smo priliku da širom Republike Srpske posmatramo maloljetničku delikvenciju i maltretiranje nastavnika u školama. Nažalost, došli smo do tačke u kojoj je ova pojava, baš kao i neke druge društvene anomalije poput korupcije, nepotizma, organizovanog kriminala, loše selekcije (...) postala sasvim normalna.
Razvijenost demokratske političke kulture jedan je od osovnih pokazatelja razvijenosti političke pismenosti određenog društva. Međutim, ako pogledamo javnu scenu Srpske, nije teško zaključiti da nam kolektivna politička svijest i nije baš na zavidnom nivou.
Jučerašnji izlazak PDP sa imenom kandidata za jednu od dvije inokosne funkcije je zaista za svaku pohvalu, mada se to moglo dogoditi i ranije.
Još jedna sedmica u Tesliću – lokalnoj zajednici iz koje dolazim, na magistralnom putu M-4 odnijela je još jedan život. Poginuo je S.Č. iz Banja Vrućice.
Posjeta specijalnog izaslanika američkog predsjednika Džozefa Bajdena Bosni i Hercegovini, koja je danima pompezno najavljivana, nije donijela ništa konkretno ni interesantno sve do momenta kada je gospodin Eskobar u intervjuu za BHT govorio o situaciji u regionu i sankcijama koje srećom, na razočarenje mnogih, nisu bile tema sastanaka s političkim vođama u BiH.
Odavno je poznato da u Bosni i Hercegovini, čim se počne govoriti o samostalnosti Republike Srpske, ili se bliže izbori ili se oni koji takvu retoriku guraju u prvi plan nalaze u ozbiljnoj opasnosti. Međutim, kada govorimo o trenutnom političkom haosu, u pitanju su oba slučaja.
Afera sa kiseonikom koja je posljednjih dana prisutna vjerovatno je najveća poslijeratna afera koja je na noge podigla ne samo ovu zemlju nego i region.
Preostalo je skoro tačno godinu dana do opštih izbora 2022. godine, koji će i u političkom i u demografskom smislu Republici Srpskoj donijeti tektonske promjene.
Posljednjih nekoliko sedmica bili smo svjedoci ogromnih turbulencija na domaćoj političkoj sceni, počevši od spornog Inckovog zakona do, evo, najnovije krize sa raspodjelom sredstava MMF-a.
Politička scena Republike Srpske je potpuno degradirana i sve više počinje da liči na udruženje primitivaca, a ako se na sve to doda potpuna dezorijentisanost političara, odnosno njihova orijentisanost na isključivo lične interese, upotpunjuje se sumorna slika koju gledamo gotovo svakodnevno.
Sjednica Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, koja je održana povodom imenovanja Kristijana Šmita na mjesto visokog predstavnika u BiH, a čiji mandat počinje 1. avgusta, ogolila je mnoge stvari, koje su, nakon predstave koja je priređena za javnost, postale mnogo jasnije.
''Na mladima svijet ostaje'' je čuvena izreka koju starije generacije iz ovog ili onog razloga svakodnevno ponavljaju.
U posljednje vrijeme građani regiona svjedoci su promjena kakve su do prije samo nekoliko godina bile nezamislive.
Imenovanje novog visokog predstavnika odjeknulo je kao bomba u javnosti BiH. I dok će Valentin Incko ostati upamćen kao neko ko nije uradio ništa, a istovremeno za to inkasirao nekoliko miliona evra, od Kristijana Šmita svako za sebe i na svoj način očekuje mnogo.
U Bosni i Hercegovini ništa nije nemoguće pa tako ni da se svako ko ponudi neku novu ideju ili plan kako ova zemlja da se izvuče iz kolotečine, u koju su je uvukle interesne patriote odnosno političari, po automatizmu proglase izdajnicima. Međutim, zašto je to tako?
